Drosinis, Georgios (Geṓrgios Drosínēs [δrosi'nis]), grčki književnik (Atena, 9. XII. 1859 – Atena, 3. I. 1951). Nakon studija prava i filozofije boravio u Njemačkoj; poslije je radio u ministarstvu prosvjete, bio ravnatelj muzeja i član utemeljitelj grčke Akademije; pokretač i urednik književnih časopisa. Kao pjesnik, uz Kostisa Palamasa jedan je od predvodnika novih struja u grčkom pjesništvu. Isprva pod utjecajem Heinricha Heinea i francuskih parnasovaca, razvio se u pjesnika vedrine u dodiru s prirodom svoje zemlje. Zbirke pjesama: Stalaktiti (Stalaktítai, 1881), Idile (Eidýllia, 1884), Svjetla tamâ (Phōterá skotádia, 1915), Spuštene trepavice (Kleistá vléphara, 1918); romani: Trava ljubavi (To votáni tēs agápēs, 1901), Ersi (Érsē, 1922); pripovijesti Priče sela i grada (Digḗmata tōn agrṓn kai tēs póleōs, 1904) i dr.